ATOMSKE bombe koje su pale na Hirošimu i Nagasaki u japanskom udžbeniku istorije zauzele su - jednu jedinu rečenicu. Đacima se u Zemlji izlazećeg sunca, za nekoga iznenađujuće, najmanje serviraju priče iz vremena sumraka civilizacije, Drugog svetskog rata.
apanski narod često ne razume zašto su okolne zemlje kivne zbog onoga što se dešavalo tridesetih i četrdesetih godina prošlog veka. Razlog za to je što su mnogi od njih jedva i učili istoriju 20. veka, kaže dopisnik Bi-Bi-Sija iz Tokija Mariko Oi, i dodaje da je ona sastavila celu sliku tek kada je svojevremeno napustila Japan i nastavila školovanje u Australiji.
Od homo erektusa do današnjih dana, objašnjava ona, 300.000 godina istorije učila je tokom samo jedne školske godine! Lekcije o Drugom svetskom ratu, u kojem je Japansko carstvo učestvovalo kao deo osovine Rim - Berlin - Tokio, predaju se pred kraj godine, pa poneki nastavnik i ne stigne da progovori išta o tom delu prošlosti, već đake uputi da kod kuće pročitaju knjigu.
Samo 19 od 357 strana knjige iz istorije bilo je posvećeno periodu od 1931. do 1945. godine, seća se novinarka. Jedna stranica odnosila se na Mukdenski incident, koji je Japan iskoristio kao povod za napad na Kinu. Takođe jedna stranica bavila se drugim događajima koji su vodili ka japansko-kineskom ratu 1937. godine. U fusnoti je bio pomenut i Nankinški masakr, gde je japanska vojska prema zvaničnoj istoriografiji pobila oko 300.000 nedužnih Kineza. U jednoj rečenici pominjalo se bacanje atomskih bombi na Hirošimu i Nagasaki...
Način razmišljanja nekih Japanaca o Nankinškom masakru možda nas navodi na put razumevanja ovakvog njihovog odnosa prema bliskoj i tragičnoj prošlosti. Nobukacu Fuđioka je autor jedne od knjiga koje se bave krvavim događajem iz 1937. Bilo je to, kaže, bojno polje i ljudi su ginuli, ali nikakvog sistematskog masakra ni silovanja nije bilo.
- Kineske vlasti su unajmile glumce i glumice, koji su se pretvarali da su žrtve... Sve fotografije koje Kina koristi kao dokaze masakra su isfabrikovane, pošto se, na primer, iste slike odsečenih glava pojavljuju i u kineskom građanskom ratu između Kuomintanga i komunista - argumentuje Fuđioka.
U Kini, međutim, živi potpuno drugačija istina. Tamo deca u školi uče o mnogim surovim japanskim ratnim zločinima nad njihovim narodom. Začudo ili ne, i u Južnoj Koreji obrazovni sistem posvećuje mnogo pažnje savremenoj istoriji. Japanci su i tamo “loši momci”.
Jedna od najzapaljivijih tema u odnosima Tokija i Seula su tzv. žene za utehu. Pomenuti japanski revizionista Fuđioka tvrdi da su to bile plaćene prostitutke, ali u Južnoj Koreji i na Tajvanu kažu da su te njihove žene bile seksualne robinje japanskih vojnika.
I u Kini i u Južnoj Koreji danas veoma žustro i emotivno reaguju kada izbije ili se raspiri neki spor sa Japanom. Pitanje je - razumeju li Japanci zbog čega? Škola im u tome sigurno ne pomaže.
Ali može li neznanje da bude rešenje? - pita se novinarka Bi-Bi-Sija, Japanka.
Novi japanski premijer Šinco Abe u međuvremenu je kritikovao kineski školski program kao isuviše antijapanski. I on, kao i pomenuti Nobukacu Fuđioka želi da promeni način na koji se istorija predaje u školama, da bi japanska deca mogla da budu ponosna na prošlost svog naroda. Abe razmatra i revidiranje izvinjenja koje je Tokio 1993. godine uputio zbog “žena za utehu”. Ako se to desi, susedne zemlje će proključati - a većina Japanaca neće imati pojma zašto...
apanski narod često ne razume zašto su okolne zemlje kivne zbog onoga što se dešavalo tridesetih i četrdesetih godina prošlog veka. Razlog za to je što su mnogi od njih jedva i učili istoriju 20. veka, kaže dopisnik Bi-Bi-Sija iz Tokija Mariko Oi, i dodaje da je ona sastavila celu sliku tek kada je svojevremeno napustila Japan i nastavila školovanje u Australiji.
Od homo erektusa do današnjih dana, objašnjava ona, 300.000 godina istorije učila je tokom samo jedne školske godine! Lekcije o Drugom svetskom ratu, u kojem je Japansko carstvo učestvovalo kao deo osovine Rim - Berlin - Tokio, predaju se pred kraj godine, pa poneki nastavnik i ne stigne da progovori išta o tom delu prošlosti, već đake uputi da kod kuće pročitaju knjigu.
Samo 19 od 357 strana knjige iz istorije bilo je posvećeno periodu od 1931. do 1945. godine, seća se novinarka. Jedna stranica odnosila se na Mukdenski incident, koji je Japan iskoristio kao povod za napad na Kinu. Takođe jedna stranica bavila se drugim događajima koji su vodili ka japansko-kineskom ratu 1937. godine. U fusnoti je bio pomenut i Nankinški masakr, gde je japanska vojska prema zvaničnoj istoriografiji pobila oko 300.000 nedužnih Kineza. U jednoj rečenici pominjalo se bacanje atomskih bombi na Hirošimu i Nagasaki...
Način razmišljanja nekih Japanaca o Nankinškom masakru možda nas navodi na put razumevanja ovakvog njihovog odnosa prema bliskoj i tragičnoj prošlosti. Nobukacu Fuđioka je autor jedne od knjiga koje se bave krvavim događajem iz 1937. Bilo je to, kaže, bojno polje i ljudi su ginuli, ali nikakvog sistematskog masakra ni silovanja nije bilo.
- Kineske vlasti su unajmile glumce i glumice, koji su se pretvarali da su žrtve... Sve fotografije koje Kina koristi kao dokaze masakra su isfabrikovane, pošto se, na primer, iste slike odsečenih glava pojavljuju i u kineskom građanskom ratu između Kuomintanga i komunista - argumentuje Fuđioka.
U Kini, međutim, živi potpuno drugačija istina. Tamo deca u školi uče o mnogim surovim japanskim ratnim zločinima nad njihovim narodom. Začudo ili ne, i u Južnoj Koreji obrazovni sistem posvećuje mnogo pažnje savremenoj istoriji. Japanci su i tamo “loši momci”.
Jedna od najzapaljivijih tema u odnosima Tokija i Seula su tzv. žene za utehu. Pomenuti japanski revizionista Fuđioka tvrdi da su to bile plaćene prostitutke, ali u Južnoj Koreji i na Tajvanu kažu da su te njihove žene bile seksualne robinje japanskih vojnika.
I u Kini i u Južnoj Koreji danas veoma žustro i emotivno reaguju kada izbije ili se raspiri neki spor sa Japanom. Pitanje je - razumeju li Japanci zbog čega? Škola im u tome sigurno ne pomaže.
Ali može li neznanje da bude rešenje? - pita se novinarka Bi-Bi-Sija, Japanka.
Novi japanski premijer Šinco Abe u međuvremenu je kritikovao kineski školski program kao isuviše antijapanski. I on, kao i pomenuti Nobukacu Fuđioka želi da promeni način na koji se istorija predaje u školama, da bi japanska deca mogla da budu ponosna na prošlost svog naroda. Abe razmatra i revidiranje izvinjenja koje je Tokio 1993. godine uputio zbog “žena za utehu”. Ako se to desi, susedne zemlje će proključati - a većina Japanaca neće imati pojma zašto...