[You must be registered and logged in to see this image.]
Tradicionalna umetnost pravljenja kolača u Japanu, pazite - umetnost a ne zanat, pa još onih "carskih" ("kuogashi"), prema receptima iz najstarijih vremena, održala se do danas i cveta kao nikad ranije. Cveta, zahvaljujući odličnom kvalitetu i primamljivom izgledu, navici da se kolači služe uz svaki obrok, pri čemu ne moraju biti slatki da bi bili kolači, kao i običaju da se rođacima i prijateljima, s povodom ili bez povoda, šalju kolači na poklon.
Još od pradavnih vremena, kolači "ja-joj" kulture prave se od pirinčanog testa, pa se tako i nazivaju - kolači od pirinča, odnosno "mochi". Testo za kolače pravi se tako što se mnogo pirinčanog brašna pomeša sa malo mlake vode i na tihoj vatri kuva i meša dok se ne dobije gusto testo, koje se, još vrelo, ponovo meša i nabija drvenim tučkom u avanu dok se ne dobije homogena elastična masa, koja se može istezati i modelirati po volji.
Umesto pirinčanog brašna, osnovna masa priprema se i beskrajnim kuvanjem pirinča (on ne mora biti samleven u brašno), mešenjem, nabijanjem drvenim tučkom u avanu i istezanjem; na taj način, dobija se isto što i od brašna, ali mnogo ukusnije - tvrde poznavaoci slatkog zalogaja.
Postupak kuvanja pirinča, mešenja i nabijanja testa pri hramovima rade, po pravilu, muškarci, a kad su velike narodne svetkovine, pozivaju u pomoć i sumo-rvače, koji su pravi momci za taj posao, jer je pravljenje "mochi" kolača i danas jedna vrsta rituala, baš kao i sumo-rvanje.
Kada se od tako dobijenog testa naprave rukotvorine oblika prigodnog za svaku priliku, preostaje samo da se pospu šećerom u prahu, kako bi postale kolači, preliju slatkim sosom od šećerne trske, sokom nekog tropskog voća lepe boje i prijatnog mirisa, ili čokoladom, eventualno uz dodatak još neke figure od gusto kuvane mase crvenog pasulja, slatkog krompira, korena lotosa i sl. Ostaje još samo da se poslastice lepo poređaju na prigodni (ne bilo kakav!) tanjir.
Pirinčani "mochi" kolači oduvek su se pripremali i služili ne samo da bi se u njima uživalo već i da bi se prinosili na dar u šinto, budističkim, konfučijanskim i hrišćanskim hramovima bez diskriminacije - bogovima, mudracima i precima u znak zahvalnosti.
U vezi s japanskim kolačima, veoma je važno znati još nešto: nije svaki kolač za svaki dan! Zna se i poštuje red kada se i koji kolači mogu izneti na trpezu ili slati na poklon.
Dakle, u januaru se služe kolači "hanabiramochi", spravljeni od pirinčanog testa u obliku cvetnog lista s pupoljkom, simbolom nove godine, novog početka i buđenja svakojakih želja.
U februaru se služe kolači "fuyu-no-yamaji" i "umergoromo", u obliku brdašca sa stazom pokrivenom snegom i grančicom šljivinog drveta preko staze, spravljeni od pirinčanog brašna i paste crvenog pasulja.
U martu se služe kolači "nano-hana", spravljeni od šećera i miso-paste od žutog pasulja u obliku žutog cveta, koji simbolizuju dolazak proleća.
U aprilu su to "hana-gasumi" kolači od pirinčanog brašna, ukrašeni crvenim cvetićima od paste crvenog pasulja kako bi podsetili na to da je proleće u punom jeku.
U maju se služe kolači "Fuji-no-Hana", u obliki cveta sa planine Fuđi, koji podsećaju na azaleu u cvetu.
U junu se služe kolači "hototogisu", oblikovani poput ptice-kukavice, jer je njoj to vreme.
U julu, kad vladaju velike vrućine i pada kiša, dolazi vreme za kolače spravljene u obliku bambusove stabljike.
U septembru se služe kolači "hatsinaga", a u oktobru, mesecu žetve pirinča, služe se kolači "honen", zlatnožute boje i kvadratnog oblika, koji simbolizuju pirinčano polje i zreli pirinač.
Novembar se obeležava kolačima "ochiba", spravljenim od paste crvenobraon pasulja u obliku i boji opalog lišća, što najavljuje dolazak zime.
Najzad, u decembru se služe "kogarashi" kolači, spravljeni od paste slatkog krompira braon boje, poprskani zrncima maka, koji simbolizuju zimski period. Iza toga se služe kolači "kantsubaku", u obliku cveta crvene zimske kamelije, koja obeležava kraj godine.I tako, iz godine u godinu, od najstarijih vremena do danas...